MASTERGUITAR
25.03.2009., srijeda
.: Arctic Monkeys :.
15.11.2008., subota
.: Steve Vai :.
24.10.2008., petak
.: Johny Cash :.
03.10.2008., petak
.: Kurt Cobain :.
23.09.2008., utorak
.: Vlatko Stefanovski - biografija gitaristickog genija :.
Vlatko Stefanovski rođen je u Prilepu, Makedonija u glumačkoj obitelji. Sa 13. godina počeo je svirati gitaru, a kao stariji tinejdžer osnovao je grupu Leb i sol, koja je postala jedno od najvećih imena na ex-Yu glazbenoj sceni. Bend je svirao poseban stil glazbe, mješavinu makedonskih tradicionalnih neuobičajenih ritmova i tadašnjeg rocka. Leb i sol izdao je 13 albuma i imao je turneje po cijelom svijetu. U novije vrijeme Vlatko Stefanovski ima vrlo uspješnu solo karijeru. Njegov prvi solo uradak pod nazivom 'Kauboji i indijanci' (1994. godine) prikazao je njegove različite interese od etna preko ambijentalne glazbe do klasičnog bluesa. Drugi album 'Sarajevo' (1995. godine) bio je projekt za UNICEF-ov fond za potrebe djece. U svibnju 1996. godine osnovao je svoj električni trio, te su izdali svoj prvi album u prosincu 1998. godine. Napisao je glazbu za film 'Gipsy magic' (1997.godine), koji je režirao Stole Popov, a izdan je i sound track album istog naziva. Također je napisao glazbu i za turski film'Journey to the sun' koji je režirao Yesim Ustaoglu, koji je osvojio dvije nagrade na berlinskom filmskom fetivalu 1999. godine. Svjetlo dana 1998. godine ugledao je i album 'Krushevo', na kojem je Vlatko surađivao s vrlo poznatim gitaristom Miroslavom Tadićem. Album je izdan pod etiketom MA Recordings američko-japanska diskografska kuća. Vlatko Stefanovski i Miroslav Tadić promovirali su svoj album sa tri koncerta na HI-FI festivalu 1998. godine u Los Angelesu i na Skopje jazz festivalu (1998. godine). Na koncertu u Sava centu u Beogradu 1999. godine, snimljen je album 'Live in Belgrade' koji je na tržište izašao u ožujku 2000. godine. U posljednjih nekoliko godina svirao je i snimao u Francuskoj, sa grupom Koreni koju je osnovao klavijaturist Bojan Zulfikarpasic. Vlatko Stefanovski je i član grupe Balkan horses band , zajedno sa ostalim poznatim glazbenicima iz sedam balkanskih zemalja. Pojavio se i kao gost na zadnja dva albuma, te na velikim koncertima hrvatske pop zvijezde Gibbonia, zajedno sa nekim svjetskim glazbenicima poput Manu Katche, Pino Paladino i Toni Levin. Posljednji uradci Stefanovskog uključuju i glazbu za filmove, kazalište i balet. On je vrlo poznat po svojoj nevjerovatnoj gitarskoj tehnici, te stvara bogat zvuk ispunjen imaginacijom i jednostavnošću. Njegov trio u zadnje vrijeme nastupa u klubovima od 1000 do stadiona za 15 000 ljudi u Makedoniji, SAD-u, Kanadi, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Hrvatskoj, Grčkoj, Sloveniji, Hrvatskoj, BIH, Srbiji i Crnoj Gori, Bugarskoj... Vlatko Stefanovski je u kontaktu s mnogim umjetnicima, glazbenicima i gitaristima u cijelom svijetu, među kojima su i veličine poput Allan Holdsworth i John McLaughlin. Vlatko Stefanovski živi u Skopju, Makedonija sa svojim obitelji i posjeduje dobro opremljen studio koji se zove 'Esoteria sound studio'. Detaljnije o Vlatku Stefanovskom možete pročitati na njegovoj stranici. |
09.09.2008., utorak
.: Povijest rock glazbe :.
08.09.2008., ponedjeljak
.: Robert Johnson i Crossroads prokletstvo :.
.: Joe Satriani :.
Joe Satriani sa 14 godina dobiva inspiraciju za sviranjem gitare nakon što sluša velikog i legendarnog Jimi Hendrixa. Prvi put uzima gitaru u ruke 1970.g. i to je početak njegove velike karijere. Kasnije će početi poučavati i druge sviranju gitare između kojih i velikog Steve Vaia. Joe Satriani godine 1974. studira s dvojicom velikh majstora modernog jazza ,gitaristom Billyem Bauerom i pijanistom i skladateljem Lennijem Tristanom. Tehnički zahtjevan Lenni Tristan uveliko utječe na Satrijanijevo sviranje. Godine 1978. Joe Satriani seli na Berkeley, Kaliforniju i počinje sa glazbenom karijerom. Poučava sviranju gitare studente od kojih su neki, Kirk Hammett (Metallica), David Bryson (Counting Crows), Kevin Cadogan (Third Eye Blind), Larry LaLonde (Primus), Alex Skolnick (Testament), Phil Kettner (Laaz Rockit), Charlie Hunter, i Steve Vai. U godini 1986. izlazi mu prvi album pod nazivom Not of This Earth, a 1987.g. izdaje svoj drugi album koji se zove Surfing with the Alien. Album je zabilježio veliki uspjeh s prodajom od preko milijun primjeraka a Satrijanija dovodi na naslovnice velikih časopisa poput Guitar Player ,Musician ,Guitar World i druge. Mick Jagger ga godine 1988. angažira za prvog gitaristu na svojoj prvoj solo turneji po Australiji i Novom Zelandu. Iste godine izdaje live mini-disc Dreaming No. 11 sa četiri pjesme. Godine 1989. izdaje album Flying in a Blue Dream. Na njemu se nalazi 18 pjesama i postigao je veliki uspjeh. Zatim slijedi, godine 1992. album The Extremist ,postiže veliki komercijalni uspjeh i privlači veliku pažnju kritičara. Na radio stanicama se počinju vrtjeti pjesme poput ,Summer Song ,Cryin, Friends i postaju regionalni hitovi. 1993.g. postaje član grupe Deep Purple i godine 1994. svira s njima na turneji po Japanu. 1996.g. formira se projekt G3 ,gdje se na koncertima svira instrumentalna rock glazba. Joe Satriani i Steve Vai na koncertima mijenjaju trećeg gitaristu pa tako s njima na veliko oduševljenje publike sviraju , Eric Johnson, Yngwie Malmsteen, John Petrucci, Kenny Wayne Shepherd, Robert Fripp, Patrick Rondat i drugi. Godine 1998 u prodaju je izašao album Crystal Planet a 2000.g. izdaje eksperimentalni album Engines of Creation gdje većinu pjesama programira na sintesajzeru. Live in San Francisco naziv je live albuma koji izlazi 2001. u solo izvedbi Joe Satrianija. U koprodukciji sa John Cunibertiem i Ericom Caudieuxom godine 2002. izdaje album Strange Beautiful Music. Dvostruki CD album pod nazivom The Electric Joe Satriani: An Anthology izlazi 2003.g., a 2004.g. izlazi studijski album Is There Love in Space. Godine 2006. u prodaju izlazi instrumentalni rock album naziva Super Colossal i iste godine izlazi dvostruki live album koji se zove Satriani Live!. Svojim radom Satriani privlači veliki broj glazbenika i iz drugih glazbenih područja. On kao glazbenik ,insrumentalni rock gitarista ima još puno za pokazati što će njegove obožavatelje uistinu veseliti. OSTALA DIJELA Satrianiu se pripisuje sudjelovanje na mnogim albumima. Na Alice Cooperovom albumu Hey Stoopid iz 1991.g. svira gitaru na pet pjesama (Hey Stoopid, Burning Our Bed, Feed My Frankenstein, Little by Little i Wind-Up Toy). Godine 1992. angažira ga grupa Spinal Tap's gdje svira gitaru na pjesmi Break Like the Wind a još davne 1988. sudjeluje na albumu Imaginos grupe Blue Öyster Cult gdje u jednoj pjesmi svira prvu gitaru. Surađuje sa članovima banda Stu Hamm i sudjeluje na solo albumu Gregga Bissonetta i još na brojnim drugim albumima. Godine 2006. izašao je Ian Gillanov solo dvostruki disk (CD/DVD) gdje na DVD-u Joe Satriani svira tri pjesme (Unchain Your Brain ,Hang Me Out To Dry i Speed King). TEHNIKE Satrianieva tehnika sviranja gitare vrijedna je divljenja i priznata je u cijelom svijetu. Neke od svladanih tehnika su ,tapping ,sweep-picking, volume swells, harmonics, i ekstremni whammy bar efekt. Skalama u solo dionicama pristupa na svoj drugačiji način. Prakticira soliranje na jednoj žici a ne kako to većina radi po čitavoj poziciji. Zato je dobio nadimak 'linear scales'. Satriani spada u kategoriju gitarskog virtuoza kod čega se prvenstveno ističe brzina ,tehnika i čistoća tona. Ima 14 nominacija za nagradu Grammy i 10 milijuna prodanih albuma. Satriani svira na gitari koju je proizvela tvrtka Ibanez i to na modelima JS100, JS1000, i JS1200. JS linija gitara je linija sa potpisom Edge Pro sa Ibanezovim ekskluzivnim tremolo sistemom. Od pojačala prvo koristi Marshall Amplification a od 2001.g. prelazi na pojačalo sa potpisom Peavey JSX. Popis njegovih efekt pedala je velik a neke od njih su, Dunlop Cry Baby(popularna wah-wah pedala), Digitech Whammy, BOSS DS-1 (distortion pedala), Fulltone Ultimate Octave, i Electro-Harmonix POG. Izdao je 23 albuma o kojima vise mozete vidjeti ovdje. |
07.09.2008., nedjelja
.: Tommy Emmanuel :.
Tommy Emmanuel je, za sve one koji neznaju, veliki australski virtuoz i freestyle gitarist koji cesto svoje gledatelje brzim, dinamicnim, melodicnim i ponekad divljim sviranjem ostavlja bez daha. Prvi put ovaj virtuoz posjetio nas je 2004.g. i održao sjajan koncert u Tvornici kulture, i od tada dolazi svake godine. Zagrebacka publika je jednostavno nezasitna, te svaki koncert ovog vrhunskog gitariste posjeti u još vecem broju! Tommy najcešce nastupa kao solist na akusticnoj gitari »Maton«, a kako sam kaže razlog tomu je: „Australske gitare »Maton« izuzetno su dobro ozvucene, što mi je jako važno. Meni treba »masni« zvuk s puno prostora, moj nacin sviranja je vrlo razlicit - sviram tiho, nježno ali po potrebi i raspalim. To mi moje »Maton« gitare omogucavaju i jako sam zadovoljan s rezultatom.“ Albumi mu se prodaju u 50.000 primjeraka, rijec je o glazbeniku koji svira više od 320 dana u godini, a zanimljiva je informacija da ponekad odsvira i dva koncerta dnevno! „Iza“ sebe uvijek ima najbolji bend na svijetu koji ga još nije iznevjerio - njegovih deset prstiju! Tommy Emmanuel je nositelj prestižne gitaristicke titule »C.G.P.« (Certified Guitar Player). Tu titulu je nosio i legendarni gitarista Chet Atkins koji je podredio svoj talent i život gitari i glazbi - zvali su ga Mr. Guitar! C. G. P. stoji za »potvrdeni gitarist«. Chet Atkins i Tommy Emmanuel su se poznavali više godina, a snimili su zajedno i album "The Day Finger Pickers Took Over The World" (1997). Odluka da Chet titulu „C.G.P.“ dodijeli Emmanuelu nikoga nije iznenadila, Atkins se dobro informirao po svijetu i zakljucio je da ju je Tommy Emmanuel dostojan nositi zbog predanosti glazbi koju svira i gitari. Planetarno je poznat po svojoj briljantnoj tehnici sviranja akusticne gitare, nepogrešivom osjecaju za ritam te izuzetno temperamentnim nastupima koji publiku diljem zemaljske kugle ostavljaju bez daha. Mr. Emmanuel je neprikosnoveni showman medu gitaristima, a kritika obicno o njemu piše kao o "gitaristickom kralju". Jedan je americki novinar napisao da bi njegovi koncerti bili zanimljivi i kada ne bi odsvirao niti jednu notu. Lista glazbenika s kojima je Tommy Emmanuel suradivao duga je i impresivna, na njoj su upisane superzvijezde poput Stevieja Wondera, Robbena Forda, Billa Wymana, Roberte Flack, Olivie Newton-John, Johna Denvera, Alberta Leea, Sir Georgea Martina, Michaela Boltona, Jerryja Reeda, a u društvu s najvecima našao se i Gibonni jer Tommy Emmanuel gostuje na njegovom novom albumu. Iako njegovo ime asocira na flamenko, Emmanuel svira blues, country, folk i musical standarde, a njegova tehnika neodoljivo podsjeca na stare blues i country legende Missisipi John Hurta i Chet Atkinsa. Slušajuci njegovo sviranje zatvorenih ociju lako se može steci dojam da na stageu prže bar dva gitarista, kontrabasist i perkusionist, jer Emmanuel iz akusticne gitare izvlaci instrumentalisticki maksimum (sve gitare su mu krajnje izgrebane jer po njima udara rukama, trzalicom ili bubnjarskim metlicama), a ne preže i od uporabe vlastitog cela (simpaticno lupanje celom u mikrofon kao simulacija bas bubnja) ili stopala. Ono što ga dodatno cini izvrsnim showmanom jest nenametljiva interakcija s publikom, i to na nacin da nas izmedu pjesama upoznaje s nekim detaljima iz svog života, prica anegdote sa svojih putovanja ili jednostavno pokazuje rulji kako rastura tu gitaru. Najbolje od svega je što u svemu tome nije dosadan i ne ostavlja dojam ingenioznog show off gnjavatora koji želi samo zadiviti publiku svojom besprijekornom tehnikom. Emmanuel je izdao 18 album, od cega 16 samostalno, te jedan sa Phil Emmanuelom i jedan sa Chet Atkinsonom. Evo popisa albuma, a ako zelite poslusati neku od njegovih pjesama samo kliknite na naziv albuma. Samostalni Center Stage (2008) The Mystery (2006) Live One (2005) Endless Road (2004) Greatest Hits (2001) Only (2000) Collaboration (1998) Can't Get Enough (1996) Classical Gas (1995) Initiation (1995) The Journey Continues (1993) The Journey (1993) Determination (1992) Dare To Be Different (1990) Up From Down Under (1987) From Out Of Nowhere (1979) Sa Phillom Emmanuelom Terra Firma (1995) Sa Chetom Atkinsonom The Day Finger Pickers Took Over The World (1997) A evo i ako nekoga zanima Tommy Emmanuel Official Website |
03.09.2008., srijeda
.: Glazba :.
28.08.2008., četvrtak
.: Najbolja solaža :.
Svaki dan se susrecemo s novim glazbenicima i novim pjesmama. No jesu li oni zausta tako dobri? U danasnje vrijeme boljim glazbenikom se, nazalost, smatra onaj koji ima vise sponzora, nosi skuplju odjecu, ili sto vec ne. Uglavnom, zelim reci da se danas spominjajuci nekog glazbenika skrece vise pozornosti na nebitne stvari umjesto na onu najbitniju - glazbu. E vidite, prije to tako nije bilo, a moglo bi se i reci da je glazba prije bila puno bolja i kvalitetnija od ove koju (ne)slusamo danas. Solo ili solaža u pjesmi je jedan od najboljih, najsavrsenijih, najbitnijih stvari u jednoj pjesmi. Jer ako je pjesma dobra ocekuje se i da ce biti i solaža dobra. Ako solaža ne valja, cijela pjesma ne valja. Zato je solaža ona bitna stvar koja pjesmi daje dusu. Ja sam odlucioi napraviti popis pjesmi s najboljom solazom. Stairway to Heaven - Led Zeppelin free download The Thin Line Between Love and Hate - Iron Maiden free download Still Got the Blues - Garry Moore free download For the Love of God - Steve Vai free download Brothers in Arms - Dire Straits free download Wind of Change - Scorpions free download Hey, Joe - Jimi Hendrix free download Hotel California - The Eagles free downlaod Evo, ovo je moje misljenje. Napominjem da, su pjesme bezveze poredane, tj, da su sve jednako dobre unatoc poretku kojim su pisane. |
25.08.2008., ponedjeljak
.: Koja je gitara najbolja? :.
23.08.2008., subota
.: Mark Knopfler :.
12. kolovoza u Glasgowu u Skotskoj rodilo se dijete. Bio je Mark Knopfler. Kada je imao sedam godina njegova se obitelj preselila u Newcastle-Upon-Tyne u sjeveroistocnoj Engleskoj. Kao mali, Mark je bio inspiriran harmonikom koju je svirao njegov ujak i sviranjem klavira. Kao tinejđer za oko mu je zapeo Flamingo-Pink Fender Strat, kakvog je svirao Hank Marvin, no u ono doba ta gitara je stajala citavo bogatstvo. U skoli Mark je pokazivao zanimanje za engleski jezik u 1967. godine, otisao je na jednogodisnji studij novinarstva na Harlow Tehnical College. Nakon toga bio mu je osiguran posao u Leedsu. Radio je kao novinar u Yorkshire Evening Postu. U to vrijeme u Leedsu, gradu gdje je Mark tada stanovao, svirao je Steve Philiphs, kojeg je kasnije Mark sreo posto je Mark pisao kolumne o glazbenoj sceni. Kasnije su se Mark i Steve intezivnije druzili i shvatili su da imaju mnogo toga zajednickoga, u glazbenom smislu. Ubrzo su osnovali sastav po imenu The Duolian String Pickers. Mark je nastavio raditi kao novinar, dok se Steve zaposlio kao resaurator slika u lokalnoj galeriji slika. Zajedno su nastavili svirati slijedecih pet godina i neki od njihovih radova su izasli na Steveovom albumu Just Pickin'. Steve je kao gitarist, jako utjecao na Marka, kao i njegovo sviranje. Jos kada je zivio u Leedsu, Mark je snimio svoju prvu snimku, bila je to pjesma Summer's Coming My Way. Nakon sto je diplomirao na Harlow Tehnical College odlucio se preseliti u London i poceti se intezivnije baviti glazbom. Tamo je upoznao neke ljude i odmah poceo svirati s tamosnjima Brewer's Droopima. Mark je svirao tri pjesme na njihovom albumu. Tada, Markov brat, David se odlucio doselitik njemu u London. Braca Knopfler su cesto svirali gitaru do dugo u noc i neznajuci to tada, postavili temelje za nastanak Dire Straitsa. Tada su se ponovno razdvojili i svatko od njih je svirao u nekom bendu, sve do nije dosao taj dan. Dan kad su osnovani Dire Straitsi. Dire Straitsi, britanski rock bend, kojeg su 1977. godine osnovali braća David (gitara) i Mark Knopfler (gitara i vokal) cinili su John Illsay (bas gitara) i Pick Withers (bubnjevi), a menadžer im je bio Ed Bicknell. Makar je bend osnovan u eri punk rocka, Dire Straitsi su svirali u okvirima klasičnog rocka, mada sa pojednostavljenim zvukom koji bi se svidio tadašnjoj publici kojoj je bilo dosta pretjerano produciranog rocka 1970-ih. U svojim ranim danima Mark i David su zahtijevali od vlasnika pubova u kojim su svirali da stišaju pojačala kako bi gosti mogli međusobno razgovarati, što je pokazivalo njihovu prvotnu nesigurnost i nenametljivost. Unatoč tomu što nisu privlačili svojim pristupom rock 'n' rollu vrlo brzo su postali uspješni, i njihov prvi album je prodan u multiplatinastoj nakladi diljem svijeta. Zajedno su izdali vise od 10 albuma i uzivali su veliku pozornost i slavu od strane i kriticara i publike. Diskografija: Albumi i kompilacije: Dire Straits | Communiqué | Making Movies | Love over Gold | ExtendedancEPlay | Alchemy: Dire Straits Live | Brothers in Arms | On Every Street | On the Night | Live at the BBC | Money for Nothing | Sultans of Swing: The Very Best of Dire Straits | The Best of Dire Straits & Mark Knopfler: Private Investigations Hit Singlovi: Sultans of Swing | Lady Writer | Romeo and Juliet | Skateaway | Private Investigations | Twisting by the Pool | So Far Away | Money for Nothing | Brothers in Arms | Walk of Life | Your Latest Trick | Calling Elvis | Encores EP | Nakon raspada Dire Straitsa 1995.g., Mark je izgradio i vise nego odlicnu solo karijeru. Nakon vrlo uspješne karijere s Dire Straitsima, nakon On the Night turneje definitivno je odlučio poći svojim putem kao samostalan glazbenik, prije svega jer se želio dokazati kao umjetnik. Solo radovi Knopfleru nisu bili strani pošto je, dok je bio u Dire Straitsima, simultano snimao glazbu za filmove, producirao albume poznatih glazbenika poput Bob Dylana i Tine Turner, a također je sudjelovao u jednokratnim glazbenim projektima (kao pri formiranju grupe 'The Notting Hillbilies'). Njegov stil bi se mogao opisati kao klasični rock s vidnim utjecajem country glazbe, elementima irske i škotske narodne glazbe te s blagim blues štihom. Kao slobodan glazbenik postiže umjeren komercijalan uspjeh, dok su njegovi albumi vrlo dobro primljeni unutar postojeće Dire Straits publike. Sam Knopfler uživa visok ugled kao jedan od najboljih svjetskih gitarista (27. na Rolling Stoneovoj listi) i rock skladatelja. Dodijeljeni su mu počasni doktorati glazbenika od Sveučilišta u Newcastleu i Sveučilišta u Sunderlandu. Primio je i počasno odličje britanskoga carstva 1999. U svojoj solo karijeri objavio je 5 studijskih albuma i 8 albuma filmske glazbe. -studijski albumi 1. Golden Heart, 1996. 2. Sailing to Philadelphia, 2000. 3. The Ragpicker's Dream, 2002. 4. Shangri-La, 2004. 5. Kill to Get Crimson, 2007. -filmska glazba 1. Local Hero, 1983. 2. Cal, 1984. 3. Comfort and Joy, 1984. 4. The Princess Bride, 1987. 5. Last Exit to Brooklyn, 1989. 6. Metroland, 1998. 7. Wag the Dog, 1998. 8. A Shot at Glory, 2001 Mark Knopfler još uvijek održava koncerte diljem svijeta ostvarajući vrlo visoku posjećenost i zanimanje obožavatelja. 2008. godine održat će mnoštvo koncerata po Europi, te je tako 9. lipnja 2008. nastupio u Domu sportova, što je bio njegov prvi nastup u neovisnoj Hrvatskoj (sjetimo se kako su u Splitu Dire Straitsi započeli Brothers in arms turneju 1985. godine). Download i slusanje pjesama: (dolje su linkovi albuma s kojih mozete pojedinacno slusati i skidati pjesme) Kill to get Crison Shangri-La The Ragpicker's Dream Sailing To Philadelphia Golden Heart Screenplaying One Take Radio Sessions [EP] The Trawlerman's Song [EP] A ovo je njegova stranica. |
22.08.2008., petak
.: Najbolji gitaristi 20. i 21. stoljeca :.
20. stoljece je bilo doba kada je glazba dobivala na popularnosti, kada su se otvarali brojni kafici, klubovi u kojima su stalno uzivo svirali neki glazbenici. Ranih godina 20. stoljeca u afroamerickim drzavama se poceo razvijati jedan novi glazbeni pravac. Bio je to blues. On se je nastavio siriti, najvise medu crnackim stanovnistvom pa se tako i naziva "crnackom glazbom". No, o postanku bluesa cu pisati nekom drugom prilikom. Blues nam je podario nekoliko i vise nego odlicnih gitarista. Neki od njih.... Robert Johnson BB King Jeff Healey Keb' Mo' Naravno, nije tu bilo samo blues gitarista, da se zna. U 20. stoljecu se je pojavio i rock. Iz rocka se kasnije razvio punk, metal itd. No, o povijesti rocka cu isto pisati kasnije. Kao kulturni fenomen, rock-glazba je na svijet utjecala kao nijedna druga – smatra se zaslužnom za okončavanje ratova i širenje mira i tolerancije, kao i kvarenje nevinih i širenje moralne truleži. Popularna je širom svijeta i razvila se u veliko množinu vrlo različitih stilova. Rock se pojavio u Americi 50.-ih godina. Kao nekim pocetkom rocka se smatra Elvis Presley. Kasnije je tu bilo jos puno gitarista, sto iz klasicnog rocka, psihodelicnog rocka, ili pak hardcore rocka pa sve do metala i punka. Evo jedan popis rock gitarista koji su svojim sviranjem zasluzili biti na ovom blogu..... Jimi Hendrix Mark Knopfler Eric Clapton Steve Vai Eric Johnson Tony Iommi Rudolph Schenker Gary Moore Stevie Ray Vaughan Janick Gers Ovo je bi moj popis, ako sto zelite nadodati ostavite u komentaru... |
19.08.2008., utorak
.: Ibanez - povijest i razvitak :.
Povijest kaze ovako :Godina je 1954. I lik pod imenom Harry Rosenbloom otvorio je glazbenu trgovinu u Ardmore-u. Sredinom sedamdesetih odlucio se smjestiti na lokaciju koja je zadrzana do danas u Bryn Mawr-u (grad u Pennsylvaniji ).Elger guitars bio je prvi naziv njegove firme koja je rucnom izradom proizvodila maleni broj visokokvalitetnih gitari. E sad .. kako je tada bilo posljeratno stanje , potraznja za glazbom pa tako i gitaram bila je velika , dovoljna da on uspije prosiriti posao.Zahvaljujuci njegovoj pohlepi 1965. doticni gospodin Rosenbloom prestaje s proizvodnjom i postaje distributer instrumenata za Sjevernu Ameriku i Hoshino Gakki .Kako se tada sve iz Japana smatralo smecem ( kao i sada) on je odlucio voditi posao pod drugim imenom, pa je tako i igrom slucaja uzeo ime Ibanez ( male Spanjolske firme koja je bila pod vlasnistvom Hoshino Gakki). 1971. Hoshino Gakki mjenja ime tvrtke u Ibanez U.S.A. i prenosi njeno srediste u Bensalem. U ranim 70-im godinama proslog stoljeca ibanez je proizvodio kopije tada popularnih imena kao sto su Gibson , Fender... Kako su oni upotrebljavali jeftinije materijale s manje ljudske radne snage , uspjevali su prodavati instrumente pod znacajnije nizim cjenama od originala. Upravo taj omjer kvalitete i cjene ucinio je te gitare popularnima. E sad... naravno to je zasmetalo ovim vecim i poznatijim tvrtkama pa ih je tako Gibson tuzio, te je Ibanez izgubio parnicu. Od 1978 Ibanez proizvodi gitare sa vlastitim modelima. Dans je Ibanez je prisutan na svjetskom tržištu vec tridesetak godina. Svojim inovacijama i unapredivanjem odigrao je veliku ulogu u razvoju današnje moderne elektricne gitare i bas gitare. Neki od najutjecajnijih glazbenika današnjice upravo na ovom instrumentu izgradili su svoju karijeru i danas sviraju na svojim signature modelima. Jedan od njih je Joe Satriani te Ibanez proizvodi jednu cijelu seriju gitara nazvanu po njemu, Joe Satriani Ibanez. Ibanez je za 2007/2008 godinu upotpunio svoju ponudu sa nekoliko novih modela, te danas pokriva sve segmente tržišta i sve potrebe glazbenika. Izbor je velik, od pocetnickih modela do profesionalnih instrumenata za sve žanrove glazbe. Osim gitara, Ibanez je pokrenuo danas sve popularniju seriju TBX i SOUNDWAVE pojacala kao i kvalitetnu seriju akusticnih pojacala TROUBADOUR. Pored toga, u ponudi se nalazi i dodatna oprema, koferi, remenje za gitaru, trzalice i ostalo. Treba reci nesto i o cijenama. Ibanez ima jako puno modela, no, za razliku od Gibsonovih, nisu svi jednako dobri. Ovisno o visini cijene nudi vam se kvaliteta gitare. Zasto je to tako? Jednostavno, u jeftine gitare se stavlja japanska ili kineska elektronika ili bilo cija elektronika (koje u Gibsonu nema i to vam garantira kvalitetu) ili je pak, gitara napravljena od nekog nekvalitetnog, mekanog drva. Da ja sad ne pisem cijene evo vam link cjenika Ibanez gitara iz 2007. godine. |
18.08.2008., ponedjeljak
.: Marketing gitara u 20. st. :.
17.08.2008., nedjelja
.: Gibson - povijest i razvitak Les Paula :.
Gibson Guitar Corporation, americka tvrtka iz grada Nashville, Tennessee koja se bavi izradom glazbenih instrumenata, a najpoznatija je po svojim gitarama i proizvodnji viskija Jack Daniel'sa. Tvrtka proizvodi gitare i pod drugim brandovima kao što su Epiphone, Kramer, Valley arts, Tobias, Steinberger, i Kalamazoo. Uz gitare tvrtka prizvodi i klavire, brand Baldwin unit, zatim bubljeve Slingerland drums, i pojacala Trace Elliot amplifiers, kao i još neke potrošne materijale za glazbenike. Povijest Orville Gibson (roden 1856.g. u gradu Chateaugay, americka savezna država New York) poceo je 1894.g. izradivati manodline u gradu Kalamazoo, Michigan. Madoline koje je on proizvodio razlikovale su se od ostalih po obliku. Prijašnji modeli mandolina imali su ravan drveni pokrov, dno poput mjeha (kao kod lutnje) sacinjeno od više ravnih traka od drveta, dok su kod Gibsonovih mandolina pokrov i dno napravljeni od jednog ravnog komada drveta svaki, a strane od komada zakrivljenog drveta. Prijašnji modeli su bili vrlo krhki i nestabilni, dok je novi model bio cvršci, davao bolji zvuk i lakše ga je bilo izraditi. 1898.g. Orville je patentirao svoj izum, a 1902.g. osnovao tvrtku "Gibson Mandolin-Guitar Mfg. Co, Ltd". 1920ih i 1930ih Gibsonova tvrtka zaslužna je za mnoge inovacije u dizajnu gitara, i ubrzo je postalo jedan od najvecih proizvodaca gitara, a posebno je bio uspješan njihov model Gibson L5. 1936.g. predstavili su svoju prvu "elektricnu španjolsku" gitaru model Gibson ES-150, danas poznatu kao prvi komercijalno uspješni model elektricne gitare. 1950.g. nakon tržišnog uspjeha modela Feneder Telecaster tvrtke Fender, tvrtka Gibson je prešla na proizvodnju modela izradenih od jednog komada drveta. Nakon što su dizajnirali svoju prvu takvu gitaru, tvrtka je potpisala sponzorski ugovor s glazbenikom Les Paulom, cije bi ime nosio novi model. Taj model, Gibson Les Paul standard je najpopularniji model tvrtke. U kasnim 1960ima tvrtku je kupila korporacija Norlin, nakon cega je kvaliteta proizvoda i uspjeh tvrtke lagano padao. Izmedu 1974. i 1984.g. tvrtka seli proizvodnju gitara iz Kalamazooa u Neshville, ne bi li povecala zaradu. 1986.g. posrnulu tvrtku kupuju Henry E. Juszkiewicz, David H. Berryman i Gary A. Zebrowski koji je ponovno cine uspješnom i profitabilnom. Gitara kompanije Gibson, Les Paul, je najprodavaniji model elektricne gitare svih vremena. Usprkos toj cinjenici, mnogi vlasnici te gitare nisu svjesni da je ta gitara dobila ime po njenom izumitelju Lesteru Williamu Polfusu, briljantnome jazz gitaristi koji je bio poznat po tome da je cesto prepravljao svoju muzicku opremu, dajuci joj tako bolje performanse od onih tvornickih. Poceo je eksperimentirati sa konceptom gitare punog tijela vec 1920.-ih godina. Njegovi prvi pokušaji su bili jednostavni komadi drva, koje je dobi od starih vrata i stolova, na koje je pricvrstio po jedan „pickup“ i jednu željeznu žicu bendža. Nakon godina pokušaja i eksperimenata, napokon je izgradio svoj prvi ozbiljni instrument. Napravljen krajem 1940-tih te prozvan „Panj“ („the Log“), nadobudni Les Paul je predložio tvrtci „Gibson Guitar Company“ svoj dizajn. No u „Gibson-u“ su ga odbili iz razloga što su bili uvjereni da ce gitara sa punim tijelom biti preteška te da nikada nece steci popularnost medu gitaristima. Tek kada je konkurentska kompanija „Fender“ izdala gitare „Esquire“ i „Broadcaster“, koje su bile slicnog koncepta, „Gibson“ je promijenio stav i ponudio izdati gitaru. Tako je gitara „Gibson Les Paul“ izašla na tržište 1952. i postala uz „Fenderovu“ gitaru „Stratocaster“ postala ikona Rock And Rolla. „Les Paul“ gitara se našla izvan proizvodnje samo jednom, u periodu izmedu 1960. i 1968. godine, kada je jedan drugi dizajn, takoder u pocetku prozvan „Les Paul“ ali vrlo brzo preimenovan u „SG“, izašao na tržište. Glavna razlika izmedu gitara „Gibson Les Paul“ i „Fender Stratocaster“, je u tome što je „Gibsonova“ gitara trebala biti skupi, precizno izradeni instrument za razliku od „Fenderove“ gitare koja je bila jednostavnija, te slagana od više dijelova. Trebalo je desetak godina da priznati svjetski glazbenici uoce potencijal „Les Paula“, jer na kraju, to je najbolji nacin promocije. Keith Richards („Rolling Stones“), Jimmi Page („Led Zeppelin“), Eric Clapton („Cream“) su bili oduševljeni tonalnim mogucnostima modela iz 1959. godine, te gitari priskrbili milijunsku publiku diljem svijeta. Baš taj model gitare danas može lagano dostici cijenu izmedu 100,000 i 250,000 americkih dolara. No nema razloga za brigu. Kompanija „Gibson“ gotovo redovitim mjesecnim ritmom objavljuje nove modele gitara sa puno prihvatljivijom cijenom, no to su ipak vrlo cijenjeni instrumenti, vrhunske izrade, te vecina „amaterskih“ gitarista može samo sanjati o jednoj takvoj gitari. Neki najpoznatiji gitaristi koji su koristili „Gibson“ gitare: Slash, Jimmy Page, Gary Moore, Pete Townshend, Duane Allman, Eric Clapton (u periodu „Creama“), Ace Frehley, Peter Green, Mick Taylor, Zakk Wylde, Buzz Osborne, Mark Knopfler, Noel Gallagher, Steve Jones, Mick Jones, Billy Gibbons, Marc Bolan, Frank Zappa, Randy Rhoads. |
16.08.2008., subota
..: Fender :..
Sigurno i vrapci na granama i zmije na zemlji u sebi pjevuse : " Fender ... Fender". E pa Fender je bio uspjesan gotovo od samog pocetka. Povijest kaze : 1938. Tvrtka pocinje pod nazivom "Fender's Radio Service". Kako je njen osnivac ( Leo Fender ) bio odlican elektro-tehnicar , osim radio prijemnika , popravljao je i sitnija kucna pojacala , gramofone. Bavio se prodavanjem ploca , i napravio je nekoliko vlastitih pojacala. U ranim 40-ima sklopio je ugovor sa jos jednim entuzijastom , Claytonom Orrom i mjenja naziv tvrke u " K & F Manufacturing Corp".1945. pocheli su sa proizvodnjom , a prva gitara je bila namjenjena Havajskom nacinu sviranja.Gitara je bila rasprodana i Fender je ubrzo shvatio da je isplativija proizvodnja od popravka. 1946. dvije se firme razdvajaju i Fender osniva "Fender Electric Instrument Company." 1965. se "prodao" CBS-u i u tom periodu vremena nastali su neki poznati modeli kao Stratocaster. Poslje CBS-a dizajnirao je gitare za Music Man i G&L koji su proizvodili najkvalitetnije gitare. 1985 . pokretom Williama Schultza , "Fender Electric Instrument Manufacturing Company" kupljen je od CBS-a i promjenio ime u "Fender Musical Instruments Corporation." Tvrtka se nastavila prosirivati i rasti. 1982. za Azijsko i Europsko trziste kupljen je " Squier" gdje su se proizvodile nesto jeftinije ali jos uvjek " original " Fender gitare. Ja kazem : To su sasvim soldine gitare napravljene da izvuku iz gitarista ( ne samo novac ) najbolje vjestine. Kasnije, s vremenom, Fender je razvio dva osnovna modela, Stratocaster i Telecaster, a kasnije i bass modele koji su nosili ime Squier. Pocetkom 21.st. Fender se naglo poceo siriti te je postao jednim od najvecih poizvodaca glazbenih instrumenata, a prije svega gitara. Ako se odlucite za kupnju Fendera, pred vama je mnogo posla. Ne fizickog, naravno, nego posla koji iziskuje mnogo razmisljanja jer Fender ima jak o, jako puno modela; od Stratocastera, Telecastera, Esquirea, Jaguara do Jazzmastera, Mustanga koji jos imaju mnogo podimena, kao npr. Elvis Costelo Jazzmaser ili pak Jaguar Baritone Special HH itd. Da nebi mislili da Fender proizvodi samo elektricne gitare ima tu jos i akusticnih i klasicnih gitara, pojacala, mixeva i procesora za pojacala kao i prijeko potrebnih kabli. Na kraju treba reci nesto i cjenama. Fender kao Fender sam po sebi je zvucno ime koje odmah podsjeca na brojne zvijezde koje su na njemu svirale, sto zapravo jednostavno receno znaci da nema jeftinog dobrog Fendera, ali ima jeftinog loseg Fendera, s druge strane to znaci da nema skupog loseg Fendera ali zato ima skupog dobrog Fendera. Evo nekoliko primjera: Fender Telecaster Nashville Deluxe - 4000 HRK Eric Clapton Stratocaster - 19 859 HRK LTD Edition Esquire Relic - 31 899 HRK Mark Knopfler Stratocaster - 17 539 HRK To je bilo samo nekoliko primjera. Za cijeli katalog kliknite ovdje. Moj izbor: '69 Fener Mustang "Competition Red" |